SAŽETAK OPISA SVOJSTAVA LIJEKA. Cefazolin-BCPP 1000 mg prašak za otopinu za injekciju ili infuziju

Transcription

1 1. NAZIV GOTOVOG LIJEKA SAŽETAK OPISA SVOJSTAVA LIJEKA Cefazolin-BCPP 1000 mg prašak za otopinu za injekciju ili infuziju 2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV Svaka bočica sadržava 1000 mg cefazolina u obliku cefazolinnatrija. Sadržaj natrija: 2,2 mmol (ili 50,61 mg). Za popis pomoćnih tvari vidjeti dio FARMACEUTSKI OBLIK Prašak za otopinu za injekciju ili infuziju (i.v. ili i.m.). Sterilan prašak bijele do žućkaste boje, vrlo higroskopan. 4. KLINIČKI PODACI 4.1 Terapijske indikacije Cefazolin-BCPP primjenjuje se za liječenje infekcija uzrokovanih bakterijama osjetljivim na cefazolin (vidjeti dio 5.1), posebice: infekcije donjih dišnih putova infekcije urogenitalnog sustava infekcije kože i mekih tkiva infekcije žučovoda infekcije kostiju i zglobova endokarditis sepse Za perioperativnu profilaksu: perioperativna primjena cefazolina može umanjiti učestalost postoperativnih infekcija u okolnostima potencijalno kontaminiranih kirurških zahvata. Primjena cefazolina ograničena je na slučajeve koje treba liječiti parenteralno. Treba se pridržavati prihvaćenih smjernica (npr. nacionalne preporuke) o pravilnoj uporabi antibakterijskih lijekova. Ako je moguće treba utvrditi osjetljivost uzročnika, premda se liječenje može započeti prije negoli su poznati rezultati. 5.4 Doziranje i način primjene Doziranje Doza, način uzimanja i interval uzimanja određuju se prema težini infekcije, osjetljivosti utvrđenih uzročnika i stanju bolesnika (npr. funkcija bubrega). Preporučena dnevna doza za lakše i srednje teške infekcije iznosi 2 do 6 g podijeljeno na 2 ili 3 uzimanja. U slučaju potrebe kod teških infekcija i infekcija opasnih po život doziranje se može povećati do 12 g. 1

2 Odrasli: Infekcija Doza Razmak uzimanja Pneumokokna upala pluća 500 mg 12 sati Lakše infekcije uzrokovane 250 mg do 500 mg 8 sati osjetljivim gram-pozitivnim bakterijama Akutne infekcije mokraćnih 1 g 12 sati puteva bez komplikacija Srednje teške do teške 500 mg do 1 g 6 do 8 sati infekcije Teške infekcije i infekcije opasne po život (npr. endokarditis, sepsa)* 1 g do 1,5 g 6 sati * U rijetkim slučajevima davalo se do 12 g/dan (sepsa). Za perioperativnu profilaksu u odraslih osoba preporučuju se ove doze: a) 1 g intravenski ili intramuskularno 30 min 60 minuta prije početka operacije b) za dulje operativne zahvate (npr. 2 sata ili dulje) 0,5 g 1 g intravenski ili intramuskularno tijekom operacije (doziranje se mijenja sukladno trajanju operacije) c) 0,5 g 1 g intravenski ili intramuskularno svakih 6 do 8 sati tijekom 24 sata postoperativno odnosno kod operacija kod kojih bi infekcija značila posebni rizik, u razdoblju do 3 5 dana. Važno je da je preoperativna doza dana pravovremeno (30 minuta do 1 sat) prije početka operativnog zahvata, kako bi se postigla adekvatna koncentracija u serumu. Osim toga je, ako postoji opasnost od infekcije, cefazolin potrebno dati u odgovarajućim razmacima tijekom operacije, kako bi se održala potrebna koncentracija antibiotika u serumu. Ako je bubrežna funkcija smanjena potrebno je dati primjerenu inicijalnu dozu. Sljedeće doziranje određuje se prema stupnju smanjene funkcije bubrega, težini infekcije i osjetljivosti uzročnika bolesti. Stupanj smanjenja funkcije bubrega Kreatinin klirens 55 ml/min puna dnevna doza Kreatinin klirens ml/min puna dnevna doza u razmacima od najmanje 8 sati Kreatinin klirens ml/min pola dnevne doze u razmacima od 12 sati Kreatinin klirens 10 ml/min pola dnevne doze u razmacima sati Doziranje za djecu: Težina 25 mg/kg/dan podijeljeno u 3 pojedinačne doze Doziranje svakih 8 sati Koncentracija 125 mg/ml, volumen po jednoj dozi 25 mg/kg/dan podijeljeno u 4 pojedinačne doze Doziranje svakih 6 sati 4,5 kg 40 mg 0,35 ml 30 mg 0,25 ml 9,0 kg 75 mg 0,6 ml 55 mg 0,45 ml 13,5 kg 115 mg 0,9 ml 85 mg 0,7 ml 18,0 kg 150 mg 1,2 ml 115 mg 0,9 ml 22,5 kg 190 mg 1,5 ml 140 mg 1,1 ml Koncentracija 125 mg/ml, volumen po jednoj dozi 2

3 Težina 50 mg/kg/dan podijeljeno u 3 pojedinačne doze Doziranje svakih 8 sati Koncentracija 225 mg/ml, volumen po jednoj dozi 50 mg/kg/dan podijeljeno u 4 pojedinačne doze Doziranje svakih 6 sati 4,5 kg 75 mg 0,35 ml 55 mg 0,25 ml 9,0 kg 150 mg 0,7 ml 110 mg 0,5 ml 13,5 kg 225 mg 1 ml 170 mg 0,75 ml 18,0 kg 300 mg 1,35 ml 225 mg 1,0 ml 22,5 kg 375 mg 1,7 ml 285 mg 1,25 ml Koncentracija 225 mg/ml, volumen po jednoj dozi Dojenčad i djeca: Ukupna dnevna doza od mg/kg tjelesne težine primijenjena u 3 ili 4 jednake doze djelotvorna je u većine lakih do srednje teških infekcija. Kod teških infekcija ukupna dnevna doza može se povećati na 100 mg/kg tjelesne težine. Ako je bubrežna funkcija smanjena potrebno je dati primjerenu inicijalnu dozu. Sljedeće doziranje određuje se prema stupnju smanjene funkcije bubrega, težini infekcije i osjetljivosti uzročnika bolesti. Stupanj smanjene funkcije Kreatinin klirens ml/min 60% uobičajene dnevne doze u 2 pojedinačne doze Kreatinin klirens ml/min 25% uobičajene dnevne doze u 2 pojedinačne doze Kreatinin klirens 20 5 ml/min 10% uobičajene dnevne doze u 2 pojedinačne doze Sigurnost lijeka Cefazolin BCPP nije istraživana kod prijevremene rođene djece i dojenčadi do mjesec dana. Način primjene Intramuskularno ili intravenozno. Ukupna dnevna doza jednaka je za oba načina primjene. Upute za primjenu Intramuskularno: Cefazolin prašak treba otopiti u 2,5 ml vode za injekcije (oko 330 mg/ml). Dobro protresti da se u potpunosti otopi. Daje se duboko intramuskularno. Intravenozno: Intravenozna injekcija: 1 g cefazolina se obično u potpunosti otopi u najmanje 10 ml vode za injekcije i polako se u trajanju 3 5 min (nikako kraće od 3 min) ubrizgava izravno u venu. Intravenozna infuzija: 1 g cefazolina se otopi u 2,5 ml vode za injekcije ili u jednoj od sljedećih infuzijskih otopina i razrijedi ( ml): Otopina natrijevog klorida, 5 ili 10% otopina glukoze, Ringer- laktat otopina s 5% glukoze, Otopina natrijevog klorida s 5% glukoze (ili 0,45% ili 0,2% otopina natrijevog klorida s 5% glukoze), Ringer laktat otopina, Ringerova otopina. 3

4 4.3 Kontraindikacije Cefazolin ne smiju koristiti pacijenti preosjetljivi na cefalosporin. Kod poznate preosjetljivosti na penicilin treba paziti na moguću križnu alergiju. Poseban oprez potreban je kod pacijenata s alergijskom dijatezom odnosno bronhijalnom astmom i peludnom hunjavicom. Oprez je također potreban kod pacijenata koji su u prošlosti bolovali od gastrointestinalnih bolesti (kolitis). 4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi Posebna upozorenja: Prije primjene cefazolina potrebno je provjeriti jesu li bolesnici u prošlosti imali reakcije preosjetljivosti na beta-laktame (peniciline i cefalosporine). Cefalosporinske antibiotike treba s oprezom primjenjivati u bolesnika preosjetljivih na peniciline ili penicilamine; oprez je potreban već kod prve primjene. Ukoliko dođe do pojave alergijske reakcije, treba prekinuti primjenu cefazolina. Prije primjene antibiotika koji pripadaju skupini cefalosporina, potrebno je uzeti dobru anamnezu. Postoje dokazi o djelomičnoj križnoj preosjetljivosti na penicilinske i cefalosporinske antibiotike. Cefalosporinske antibiotike ne treba propisivati bolesnicima s anamnezom alergijske reakcije na cefalosporine. Ukoliko postoji bilo kakva sumnja, pri prvoj primjeni treba biti prisutan liječnik, kako bi poduzeo odgovarajuće mjere liječenja eventualne anafilaktičke reakcije. Tijekom liječenja cefazolinom vrlo rijetko se mogu pojaviti poremećaji zgrušavanja krvi. Ugroženi su pacijenti s rizičnim faktorima koji dovode do manjka vitamina K ili utječu na druge mehanizme zgrušavanja krvi (parenteralna prehrana, nedovoljna prehrana, poremećene funkcije jetre i bubrega, trombocitopenija). Isto vrijedi za popratne bolesti (npr. hemofilija, čirevi na želucu i crijevima), koje mogu izazvati ili pojačati krvarenja. Stoga je u tim slučajevima potrebno kontrolirati protrombinsko vrijeme i ako su vrijednosti sniženesupstituirati vitamin K (10 mg tjedno). Uporaba gotovo svih antibiotika povezana je s pseudomembranoznim kolitisom, stoga je bitno posumnjati na navedenu dijagnozu u bolesnika koji se žale na proljev nakon primjene antibakterijskih lijekova. Pri tome je kontraindicirana primjena antiperistaltika. Prolongirana primjena cefazolina može potaknuti umnažanje rezistentnih odnosno neosjetljivih mikroorganizama. Zbog moguće superinfekcije bolesnike treba pažljivo nadzirati. Ukoliko se ona pojavi, treba poduzeti odgovarajuće mjere liječenja. Ne primjenjivati intratekalno. Mjere opreza pri uporabi: Cefazolin, kao i sve druge cefalosporine, treba primjenjivati oprezno u bolesnika s anamnezom gastrointerstinalnih bolesti, posebice kolitisa. Ako se cefazolin primjenjuje istodobno s nefrotoksičnim antibioticima (posebice aminoglikozidom) ili s diureticima Henleove petlje (fursemid ili etakrinska kiselina) treba pažljivo pratiti bubrežnu funkciju. Bolesnicima na antikoagulantnoj terapiji potrebno je kontrolirati protrombinsko vrijeme (vidjeti dio 4.5). U bolesnika s oštećenjem bubrežne funkcije doziranje treba prilagoditi ovisno o klirensu kreatinina i razini kreatinina u serumu. Udio natrija u cefazolinu iznosi 2,2 mmol/g (1g cefazolina sadrži 50,61 mg natrija). 4.5 Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija Utjecaj na vrijednosti INR-a: U velikog broja bolesnika koji se liječe antibioticima, prijavljena je povećana aktivnost oralnih antikoagulansa. Izražena upala, odnosno upalni procesi, dob bolesnika te njegovo opće stanje dodatni su faktori rizika. Zbog navedenih okolnosti, teško je procijeniti koliki je utjecaj infektivne bolesti odnosno njenog liječenja na pojavu neravnoteže u vrijednostima INR-a. Međutim, uočeno je da određene skupine antibiotika imaju povećani utjecaj, posebice fluorokinoloni, makrolidi, ciklini, 4

5 kotrimoksazol te određeni cefalosporini. Probenecid Ukoliko se probenecid primjenjuje paralelno bubrežni klirens cefazolina biti će umanjen. Nefrotoksični lijekovi Ne može se u cijelosti isključiti povećana mogućnost oštećenja bubrega ukoliko se usporedno s cefazolinom koriste neki antibiotici (npr. aminoglikozidi, kolistin, polimiksin B) ili diuretici (npr. furosemid). Pri istovremeneoj primjeni s cefazolinom treba pažljivo pratiti pokazatelje bubrežnih funkcija. Laboratorijski testovi: Tijekom liječenja cefalosporinima, uključujući i cefazolin, uočen je pozitivan Coombs-ov test. I u novorođenčadi čije majke su prije poroda dobivale cefalosporin može doći do lažno-pozitivnog rezultata Coombsovog testa. Testiranje glukoze u urinu reduktivnom metodom može dati lažno pozitivnu reakciju. To je moguće izbjeći primjenom metoda specifičnih za glukoza-oksidazu. Cefazolin je inkompatibilan s aminoglikozidima, amobarbitalnatrijem, askorbatnom kiselinom, bleomicin sulfatom, kalcijevim glukoheptonatom, kalcijevim glukonatom, cimetidin kloridom, natrijevim kolistinmesilatom, eritromicin glukoheptonatom, lidokainkloridom, pentobarbitalnatrijem, polimiksin B sulfatom, tetraciklinima. 4.6 Plodnost, trudnoća i dojenje Još ne postoje dokazi koji bi potvrdili kako je primjena cefazolina u trudnoći bezopasna. Treba biti oprezan pri davanju cefazolina majkama koje doje obzirom da cefazolin u malim količinama prelazi u majčino mlijeko. 4.7 Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima Nisu provedena ispitivanja utjecaja na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima. 4.8 Nuspojave Reakcije preosjetljivosti: Pojavile su se povišena tjelesna temperatura, crvenilo kože s osjećajem žarenja, povećana propustljivost krvnih žila (angioneurotski edem), svrbež, pruritus vulve, Lyellov i Stevens-Johnsonov sindrom, urtikarija, eozinofilija i anafilaksija. Anafilaktički šok je vrlo rijedak. On može nastupiti do pola sata nakon aplikacije i zahtijeva hitne intenzivno-medicinske mjere. Poremećaji krvi i limfnog sustava: Nastupile su neutropenija, leukopenija, hemolitička anemija, trombocitopenija te pozitivni direktni i indirektni Coombsov test. Tijekom liječenja cefazolinom se vrlo rijetko mogu pojaviti poremećaji zgrušavanja krvi. Ugroženi su pacijenti s rizičnim faktorima i specijalnom terapijom koja dovodi do manjka vitamina K. Poremećaji probavnog sustava: Simptomi pseudomembranoznog kolitisa mogu nastupiti ili za vrijeme ili nakon liječenja antibioticima. Rijetki su slučajevi mučnine i podražaja na povraćanje. Bilo je slučajeva gubitka apetita, proljeva i oralne kandidijaze. 5

6 Poremećaji jetre i žuči: Rijetki su bili slučajevi privremeno povećanih ALT, AST i alkalijske fosfataze. Kao i kod nekih penicilina i drugih cefalosporina poznati su pojedinačni slučajevi privremenog hepatitisa i kolestatske žutice. Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava: Privremeni porast vrijednosti BUN-a bez kliničkog dokaza smanjene funkcije bubrega. Rijetko se izvještavalo o intersticijskom nefritisu i drugim oštećenjima bubrega. Većina bolesnika s takvim nuspojavama bili su teško bolesni i primali su različite terapije lijekovima. Uloga cefazolina u odnosu na bolesti bubrega još nije istražena. Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene: Pri intramuskularnom davanjumogu se javiti bolovi na mjestu davanja injekcije, povremeno s induracijom. Primijećeni su slučajevi flebitisa na mjestu injiciranja. Ostale nuspojave: Ostale nuspojave su genitalni i analni pruritus, genitalna monilijaza i vaginitis. 4.9 Predoziranje Predoziranje cefazolinom može se manifestirati sljedećim simptomima: bol, upala i flebitis na mjestu davanja injekcije. Nakon primjene visokih doza prijavljene su omaglica, parestezije i glavobolja. Može doći do pojave metaboličke encefalopatije (poremećaj svijesti, poremećaji pokreta, konvulzije), posebice kod bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega. Nakon uzimanja prevelike doze mogu nastupiti sljedeće nepravilnosti u laboratorijskim nalazima: povišene vrijednosti kreatinina, BUN-a, jetrenih enzima i bilirubina, pozitivan Coombsov test, trombocitoza, trombocitopenija, eozinofilija, leukopenija i produljeno protrombinsko vrijeme. U slučajnom predoziranju cefazolinom, treba odmah prekinuti s primjenom lijeka i, ukoliko je potrebno, dati antikonvulzivnu terapiju. U teškim slučajeva predoziranja te u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega, uz konzervativne oblike liječenja, treba razmotriti uporabu hemoperfuzije u kombinaciji s hemodijalizom. 5. FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA 5.1 Farmakodinamička svojstva Farmakoterapijska skupina: PRIPRAVCI ZA LIJEČENJE BAKTERIJSKIH INFEKCIJA ZA SUSTAVNU PRIMJENU, cefalosporini I. generacije. ATK oznaka: J01DB04. Cefazolin je polusintetski cefalosporin-antibiotik za parenteralnu primjenu. Baktericidno djelovanje cefazolina temelji se na sprečavanju sinteze staničnog zida bakterije. ANTIBAKTERIJSKI SPEKTAR Cefazolin općenito djeluje in vitro protiv sljedećih uzročnika: Staphylococcus aureus (osjetljiv na meticilin) Staphylococcus epidermidis Beta-hemolitički streptokoki skupine A i ostali sojevi streptokoka. Streptococcus pneumoniae Escherichia coli Klebsiella oxytoca Klebsiella pneumoniae Proteus mirabilis Haemophilus influenzae Enterobacter aerogenes 6

7 Određivanja osjetljivosti pomoću testnih pločica: Sljedeća metoda preporučuje se za određivanje osjetljivosti cefazolina: "National Committee for Clinical Laboratory Standards (NCCLS), Performance Standards for Antimicrobial Disk Susceptibility Tests, Approved Standard, M2-A3, NCCLS, Villanova, PA 19085". Osjetljiv znači da će mikroorganizam vrlo vjerojatno reagirati na terapiju; rezistentan da on vrlo vjerojatno neće reagirati, a umjereno osjetljiv da će mikroorganizam reagirati na velike doze ili da reagira pri ograničenju infekcije na tkivo i tjelesne tekućine (npr. urin) gdje su visoke razine antibiotika. Pri upotrebi testnih pločica za ispitivanje osjetljivosti na gram negativne uzročnike značajna je primjena cefazolin testnih pločica, budući da se rezultati cefalotin testnih pločica mogu samo ograničeno iskoristiti. Testne pločice i ocjena rezultata primjenjuju se prema uputama proizvođača. Prevalencija stečene rezistencije određenih vrsta varira ovisno o zemljopisnom položaju i vremenskom periodu. Stoga je poželjno imati podatke o lokalnoj rezistenciji, posebice pri liječenju teških infekcija. Navedeni podaci mogu služiti samo kao smjernice o vjerojatnosti osjetljivosti bakterijskih sojeva na cefazolin. 5.2 Farmakokinetička svojstva Cefazolin se primjenjuje parenteralno. Davanjem (zdravim dobrovoljcima) kontinuirane intravenske infuzije u dozama od 3,5 mg/kg tijekom 1 sata (tj. približno 250 mg) i 1,5 mg/kg tijekom slijedeća 2 sata (tj. približno 100 mg) cefazolina postignuta je ravnotežna koncentracije u serumu od 28 μg/ml tijekom trećeg sata primjene. Serumske koncentracije (μg/ml) nakon intramuskularne primjene doze od 500 mg do 1 g Vrijeme 30 min 1 sat 2 sata 4 sata 6 sati 8 sati 500 mg i.m. 36,2 36,8 37,9 15,5 6,3 3,0 1 g i.m. 60,1 63,8 54,3 29,3 13,2 7,1 Serumske koncentracije (μg/ml) nakon intravenske primjene doze od 1g Vrijeme 5 min 15 min 30 min 1 sat 2 sata 4 sata 1 g i.v. 188,4 135,8 106,8 73,7 45,6 16,5 Poluvijek eliminacije cefazolina je približno 100 minuta u bolesnika s normalnom funkcijom bubrega. U bolesnika koji su bili na peritonealnoj dijalizi (2 l/h) nakon 24-satnog primanja otopine od 50 mg/l odnosno 150 mg/l srednje vrijednosti u serumu iznosile su 10 odnosno 30 μg/ml. Nakon davanja 50 mg/l srednja najviša vrijednost iznosila je 29 μg/ml (3 pacijenta) odnosno kod davanja 150 mg/l 72 μg/ml (6 pacijenata). Intraperitonealno davanje cefazolina većinom se dobro podnosi. Cefazolin se nepromijenjen izlučuje mokraćom, i to najvećim dijelom glomerularnom filtracijom, a manjim dijelom tubularnom sekrecijom. Nakon intramuskularne injekcije od 500 mg u roku od 6 sati bubrezima se eliminira 56 do 89% primljene doze, a u roku od 24 sata od 80% do gotovo 100%. Nakon intramuskularnog davanja 500 mg i 1 g cefazolina postižu se najveće koncentracije u mokraći od više od 1000 μg/ml odnosno više od 4000 μg/ml. Nakon davanja cefazolina pacijentima bez začepljenja žučovoda u tkivu žučnog mjehura dolazi do koncentracija koje su znatno veće od razine u serumu. Postoji li opstrukcija žučnih vodova, tada je koncentracija antibiotika u žuči znatno niža nego u serumu. 7

8 Cefazolin prolazi kroz upaljenu sinovijalnu membranu te se u zglobnom prostoru koncentracija antibiotika može usporediti s razinom u serumu. Cefazolin prolazi kroz placentarnu barijeru i ulazi u krv pupkovine i plodnu vodu. U vrlo malim koncentracijama pronađen je u majčinom mlijeku. Cefazolin se može dijalizirati (hemodijaliza i peritonealna dijaliza). Ekstrakcija tijekom 6-satne dijalize iznosi 23%. 5.3 Neklinički podaci o sigurnosti primjene Akutna toksičnost cefazolina je niska. LD50 nakon intravenske primjene je između 2200 i 3900 mg/kg t.m., što je ovisno o životinjskoj vrsti. Nakon ponovljene aplikacije cefazolina psima i štakorima različitim putovima iniciranja tijekom 1-6 mjeseci nisu se očitovali signifikantni učinci na biokemijske i hematološke pokazatelje. U pojedinim istraživanjima očitovali su se znakovi neurotoksičnosti. Prilikom istraživanja na kunićima ciljni organ toksičnih učinaka bili su bubrezi, no to nije bio slučaj u štakora i pasa. Primijećena je mogućnost povećanog rizika bubrežne toksičnosti pri istovremenoj primjeni s diureticima. Cefazolin ne iskazuje teratogeno djelovanje i ne utječe na rasplođivanje i reprodukciju. Ne postoje istraživanja o mutagenom i kancerogenom potencijalu. 6. FARMACEUTSKI PODACI 6.1 Popis pomoćnih tvari Nema. 6.2 Inkompatibilnosti Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu Rok valjanosti Neotvoren: 3 godine. Čuvati na temperaturi ispod 25 C u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti. Nakon otvaranja: dokazana je kemijska i fizička stabilnost pripravljene otopine do 24 sata ukoliko se čuva na temperaturi ispod 25 C. Međutim, s mikrobiološkog aspekta, lijek nakon otvaranja treba odmah upotrijebiti. Ukoliko se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja su odgovornost korisnika. Pripravljena otopina: Otopina za i.m. primjenu pripravljena s 0,5% otopinom lidokaina ili vodom za injekcije, koncentracije oko 330 mg/ml: dokazana je kemijska i fizička stabilnost pripravljene otopine do 24 sata ukoliko se čuva na temperaturi ispod 25 C. Međutim, s mikrobiološkog aspekta, lijek nakon otvaranja treba odmah upotrijebiti. Ukoliko se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja su odgovornost korisnika. Otopina za i.v. primjenu koncentracije između 18,8 mg/ml i 125 mg/ml, razrijeđena s 5% otopinom glukoze i 0,9% otopinom natrijevog klorida za injekciju ili infuziju: dokazana je kemijska i fizička stabilnost pripravljene otopine do 24 sata ukoliko se čuva na temperaturi ispod 25 C. Međutim, s mikrobiološkog aspekta, lijek nakon otvaranja treba odmah upotrijebiti. Ukoliko se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja su odgovornost korisnika. 8

9 6.4 Posebne mjere pri čuvanju lijeka Čuvati na temperaturi ispod 25 o C. Čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti i vlage. Uvjete čuvanja nakon pripremanja, vidjeti u dijelu Vrsta i sadržaj spremnika Prašak za otopinu za injekciju ili infuziju u staklenoj bočici od 10 ml, od bezbojnog stakla III hidrolitičke skupine s čepom od bromobutil gume i aluminijskom kapicom. 5 bočica u kutiji. 6.6 Posebne mjere za zbrinjavanje Nema posebnih zahtjeva. 7. NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE GOTOVOG LIJEKA U PROMET Alpha-Medical d.o.o. Dragutina Golika Zagreb 8. BROJ(EVI) ODOBRENJA ZA STAVLJANJE GOTOVOG LIJEKA U PROMET UP/I /12-01/ DATUM PRVOG ODOBRENJA/DATUM OBNOVE ODOBRENJA 28. lipnja 2013./- 10. DATUM REVIZIJE TEKSTA /- 9