BD Sensi-Disc Susceptibility test Discs

Transcription

1 UPUTE ZA UPOTREBU BD SENSI-DISCS BD Sensi-Disc Susceptibility test Discs SD-BD.04 Rev.: Nov (Diskovi za testiranje osjetljivosti) NAMJENA Diskovi za testiranje osjetljivosti Sensi-Disc koriste se za polukvantitativno in vitro testiranje osjetljivosti putem postupka testiranja difuzije agarnog diska čestih, brzo rastućih i određenih zahtjevnih bakterijskih patogena. To uključuje Enterobacteriaceae, Staphylococcus spp., Pseudomonas spp., Acinetobacter spp., Enterococcus spp., Vibrio cholerae i, prema modificiranim postupcima, Haemophilus influenzae, Neisseria gonorrhoeae, Streptococcus pneumoniae i druge streptokoke. Diskovi za testiranje osjetljivosti Sensi-Disc koji sadrže bacitracin, oleandomicin, novobiocin i polimiksin B, ne koriste se za utvrđivanje osjetljivosti ili rezistentnosti izolata u svrhu liječenja, ali se koriste za izoliranje i/ili diferenciranje bakterijskih izolata. Diskovi Sensi-Disc koji sadrže metronidazol koristili su se za probir izolata striktnih anaeroba za osjetljivost na metronidazol metodom razrijeđenog diskovnog bujona. Provjerite fusnote u tablici 1. NAČELA I OBJAŠNJENJE POSTUPKA Metode difuzije agara koje sadrže suhe papirne filtarske diskove impregnirane sa specifičnim koncentracijama protumikrobnih agensa razvijene su 1940-ih. U svrhu eliminacije ili smanjenja varijabilnosti u testiranju, Bauer i dr. razvili su standardizirani postupak u kojem je odabran agar Mueller Hinton kao medij za testiranje. 1,2 Diskovi koji sadrže širok izbor protumikrobnih agensa nanose se na površinu ploče agara Mueller Hinton (ili agara s testnim medijem Haemophilus za H. influenzae, agara GC II koji sadrži IsoVitaleX za N. gonorrhoeae ili agara Mueller Hinton s 5% ovčje krvi za S. pneumoniae, betahemolitsku i viridansku grupu streptokoka) koje su inokulirane s čistim kulturama kliničkih izolata. Nakon inkubacije ploče se pregledavaju i mjere se zone inhibicije koje okružuju diskove te uspoređuju s utvrđenim rasponima veličine zona za individualne protumikrobne agense kako bi se odredili agensi koji najbolje odgovaraju za korištenje u protumikrobnoj terapiji. Razne regulatorne agencije i organizacije za sastavljanje standarda objavile su standardizirane referentne postupke na temelju metode Bauer-Kirby. Među najranijima i najšire prihvaćenim od tih standardiziranih postupaka su oni koje je objavila američka agencija U.S. Food and Drug Administration (FDA) 3 i Svjetske zdravstvene organizacije (World Health Organization, WHO). 4,5 Postupak je kao usuglašen standard usvojio NCCLS (National Committee for Clinical Laboratory Standards) i periodički se ažurira. 6,7 Treba provjeriti najnovije NCCLS-ove dokumente zbog trenutačnih preporuka. REAGENSI Diskovi Sensi-Disc veličine su 6 mm i pripremljeni su impregnacijom visokokvalitetnog apsorpcijskog papira s točno utvrđenim količinama antibiotika ili drugih kemoterapeutskih agensa. Diskovi su jasno označeni na obje strane sa slovima i brojevima koji određuju agens i sadržaj lijeka. (Pogledajte grafikon s koncentracijama reaktivnih sastojaka.) Sadržaj lijeka na diskovima analizira se prema metodama utvrđenima od strane agencije FDA ili metodama sličnima ili kompatibilnima metodama utvrđenim u Federalnom registru SAD-a. 3 Agensi Sensi-Disc pakirani su u patrone s 50 diskova. Zadnji disk u svakoj patroni ima oznaku X i sadrži lijek prema šifri. Patrone se koriste u dozatorima BBL Sensi-Disc; oni uključuju dispenzer za jedan disk, dispenzer za 8 diskova za Petrijeve zdjelice od 90 mm, dispenzer za 6 i 8 diskova sa SD-BD.04 Stranica 1

2 samopopunjavanjem za zdjelice od 90 mm i dispenzer za 12 diskova sa samopopunjavanjem za zdjelice od 150 mm. MJERE OPREZA. Samo za profesionalnu primjenu. Slijedite POSTUPKE; učinak diska ne ovisi samo o potentnosti diska, već i o korištenju odgovarajućeg inokuluma i kontrolnih kultura, funkcionalnih prethodno testiranih ploča, ispravne temperature pohrane i ostalih faktora. Primjenjujte aseptične tehnike i utvrđene mjere opreza protiv mikrobioloških opasnosti tijekom svih postupaka. Pogledajte dokument OPĆE UPUTE ZA UPOTREBU o postupcima aseptičnog rukovanja, biološkim opasnostima i odlaganju iskorištenog proizvoda. POHRANJIVANJE I ROK VALJANOSTI 1. Nakon primitka, diskove pohranite na temperaturi C. Ako se laboratorijski hladnjak često otvara i zatvara te se prikladna temperatura ne održava, u hladnjaku ostavite količinu dostatnu samo za tjedan dana. Dio diskova (npr. beta-laktamaze) treba držati u zamrzivaču na temperaturi od -20 C. 2. Prije otvaranja pričekajte da se spremnici zagriju na sobnu temperaturu. Neiskorištene diskove vratite u hladnjak nakon dovršetka aplikacije. 3. Prvo upotrijebite najstarije diskove. 4. Bacite diskove kojima je istekao rok trajanja. Također trebate baciti patrone iz kojih su tijekom tjedna diskovi često vađeni i diskove koji su izvan hladnjaka ostavljeni tijekom noći ili ih testirajte rade li ispravno prije nastavka korištenja. 5. Ako diskovi oblikuju netočne zone s preporučenim kontrolnim organizmima, treba provjeriti cijeli postupak; pogrešna veličina zone može biti uzrokovana diskom, inokulacijom, pripremom ili dubinom medija ili drugim faktorima. Datum isteka odnosi se samo na diskove u neotvorenim spremnicima koji su pohranjeni prema uputama. Diskovi iz otvorenih spremnika pohranjeni prema prethodnim uputama mogu se koristiti pod uvjetom da se dobiju ispravne veličine zona s odgovarajućim kontrolnim sojevima. KORISNIČKA KONTROLA KVALITETE 6 Protumikrobne diskove treba testirati barem dva puta tjedno kako biste provjerili rade li ispravno. E. coli ATCC 25922, S. aureus ATCC 25923, P. aeruginosa ATCC 27853, H. influenzae ATCC 49247, H. influenzae ATCC 49766, N. gonorrhoeae ATCC 49226, S. pneumoniae ATCC 49619, E. coli ATCC (soj stvaranja beta-laktamaze), E. faecalis ATCC treba koristiti za označavanje ispravnog učinka cijelog postupka. E. faecalis ATCC (ili 33186) također se preporučuje za evaluaciju novih serija agara Mueller Hinton za niski sadržaj timina i timidina. Pogledajte POSTUPAK Postupak testiranja za pripremu, inokulaciju, inkubaciju i očitavanje. Provjerite NCCLS standard M2-A8 (M100-S15) ili nacionalne standarde za očekivane veličine zone soja za kontrolu kvalitete. 6,7 POSTUPAK Priloženi materijal Diskovi za testiranje osjetljivosti Sensi-Disc prema oznakama. Potreban materijal koji se nabavlja zasebno Mediji za dodatne kulture, reagensi, organizmi za kontrolu kvalitete i laboratorijska oprema potrebna za izvođenje testiranja disk-difuzijskog testa osjetljivosti standardiziranim postupcima. Pripremite standard mutnoće 0,5 McFarlanda dodavanjem 0,5 ml tvari M BaCl 2 [1,175% (wt/vol) BaCl 2 x 2 H 2 O] u 99,5 ml tvari 0,18 M [0,36N] H 2 SO 4 [1% (vol/vol)]. Pomoću SD-BD.04 Stranica 2

3 spektrofotometra sa zrakom svjetlosti od 1 cm i odgovarajućom kivetom provjerite je li apsorbancija 0,08 0,10 na duljini od 625 mm. Vrste uzoraka Uzorke obično ne biste trebali uvoditi u ovo testiranje. Umjesto toga treba koristiti čiste kulture. Pogledajte POSTUPAK Postupak testiranja koji uključuje pripremu inokulata. Ako je moguće, kulture treba dobiti iz uzoraka od pacijenata prije unosa protumikrobne terapije. Postupak testiranja 1. Priprema inokuluma s testnim i kontrolnim kulturama a. Izvedite soj po Gramu. Koristite samo čiste kulture. b. Odaberite od tri do pet sličnih kolonija i prenesite ih s inokulacijskom iglom ili petljom u 4 5 ml prikladnog bujona kao što je bujon soja Trypticase (ili bujon Mueller Hinton za zahtjevne organizme). c. Metoda suspenzije direktne kolonije: Pripremite direktni bujon ili slanu suspenziju kolonija odabranih s ploče agara inkubirane preko noći (treba koristiti neselektivni medij kao što je krvni agar ili čokoladni agar za H. influenzae i N. gonorrhoeae). d. Razrijedite, ako je potrebno, da biste dobili mutnoću ekvivalentnu standardu mutnoće 0,5 McFarlanda. Za diluens koristite sterilni bujon ili slanu otopinu. Alternativno inokulum standardizirajte fotometrički; da biste ostvarili prilagodbu inokuluma za brzorastuće organizme, možete koristiti Prompt Inoculation System (volumetrički uređaj za pripremu inokuluma). 8 Za inokulum ne biste trebali koristiti kulture bujona nastale preko noći. 2. Inokulacija a. U roku od 15 min umočite sterilni štapić s vatom u ispravno podešen inokulum i okrenite ga nekoliko puta čvrsto ga pritisnuvši o unutrašnju stjenku cjevčice da biste iscijedili višak tekućine. b. Prijeđite cijelu površinu ploče agara Mueller Hinton (ili drugog odgovarajućeg agara) tri puta, ploču zakrećite za 60 između prelazaka kako biste postigli ravnomjernu inokulaciju. c. Poklopac možete ostaviti poluotvoren 3 5 min, ali ne više od 15 min, da biste omogućili apsorbciju moguće vlage s površine prije nanosa diskova impregniranih s lijekom. 3. Odaberite odgovarajuće diskove (kao što je preporučeno u referenci 7, tablica 1 i 1A za M100-SI3 [M2]). 4. Diskove postavite pomoću dispenzera BBL Sensi-Disc uz aseptične mjere opreza. Diskove postavite tako da su im središta udaljena najmanje 24 mm. Preporučuje se postavljanje diskova s penicilinom i cefalosporinom tako da nisu udaljeni manje od 10 mm od ruba Petrijeve zdjelice, a njihova središta treba razmaknuti najmanje 30 mm. Izbjegavajte približavanje diskova jednog drugome. Kod H. influenzae, N. gonorrhoeae i S. pneumoniae nemojte koristiti više od devet diskova na ploči od 150 mm ili četiri diskova na ploči od 90 mm. Ako su diskovi postavljeni na agar koji nema dispenzere sa samopopunjavanjem, pritisnite ih sa sterilnom iglom ili pincetom kako biste ostvarili kontakt s površinom. 5. U roku od 15 min okrenite ploče tako da je agar okrenut prema gore u inkubatoru na temperaturi od 35 C. Haemophilus spp., N. gonorrhoeae, S. pneumoniae i ostale streptokoke trebate inkubirati u aerobnoj atmosferi obogaćenoj s 5% CO2. 6. Pregledajte ploče nakon h inkubacije (20 24 h za N. gonorrhoeae, S. pneumoniae i ostale streptokoke). Potpuna inkubacija od 24 h preporučuje se za Staphylococcus spp. za otkrivanje streptokoka otpornih na meticilin/nafcilin/oksacilin i za Enterococcus spp. za otkrivanje otpornosti na vankomicin. Mjere se promjeri zona potpune inhibicije vizualnom provjerom. Zone se mjere do najbliže cijele vrijednosti milimetra. Dodatne pojedinosti o mjerenju zona inhibicije provjerite u referencama. 6 Ako rastu samo izolirane kolonije, inokulum je preslab i test treba ponoviti. Zone oko diskova koji sadrže različite lijekove ne mogu se uspoređivati u svrhu usporedbe aktivnosti lijeka. Rezultati 6,7 Preporučeni kriteriji interpretacije temelje se na uobičajenim propisanim načinima doziranja i putovima primjene lijeka u SAD-u. Eventualno se mogu provjeriti lokalni standardi. SD-BD.04 Stranica 3

4 Usporedite snimljene promjere zona s onima danim u standardu NCCLS M2-A8 (M100-S15) ili u nacionalnim standardima; rezultati sa specifičnim organizmom mogu biti prikazani kao Rezistentan, Umjereno osjetljiv ili Osjetljiv. Za neke kombinacije organizam/protumikrobni lijek, odsutnost rezistentnog soja isključuje definiranje drugih kategorija rezultata osim Osjetljiv. Za sojeve koji bi mogli dati rezultate u kategoriji nije osjetljiv, rezultati ispitivanja identifikacije organizama i protumikrobne osjetljivosti moraju se potvrditi. Ako je potrebno, dilucijska metoda obično je najprikladnija metoda ispitivanja, a za nju će možda biti potrebno dati organizam u referentni laboratorij. 7 Osjetljivost Pseudomonas aeruginosa izolirane kod pacijenata s cističnom fibrozom može se pouzdano utvrditi disk-metodom, ali možda će biti potrebna duža inkubacija do 24 h prije javljanja osjetljivosti. Enterokoki mogu biti rezistentni na penicilin i ampicilin zbog stvaranja niskoafinitetnih proteina koji vežu penicilin (PBP) ili zbog stvaranja beta-laktamaza. Disk difuzijskim testom mogu se točno odrediti izolati s promijenjenim PBP-om, ali neće se pouzdano otkriti stvaranje sojeva betalaktamaza. Ti sojevi se najbolje otkrivaju direktnim testom na beta-laktamaze; 6 odnosno nitrocefinskim diskovima Cefinase ili kromogenim cefalosporinskim diskovima. Za Enterococcus spp., cefalosporine, aminoglikozide (osim za probir visokog stupnja rezistentnosti), klindamicin i trimetoprim/sulfametoksazol može se pokazati aktivan in vitro, ali nije klinički učinkovit i izolati se ne bi trebali prikazati kao osjetljivi. Beta-laktamaze proširenog spektra (ESBL) enzimi su koje proizvode gram-negativni bacili koji nastaju mutacijom gena za obične plazmidne beta-laktamaze. Sojevi Klebsiella spp. i E. coli koji stvaraju ESBL mogu biti klinički rezistentni na terapiju penicilinima, cefalosporinima ili aztreonamom, unatoč vidljivoj in vitro osjetljivosti na neke od ovih agensa. Neki od ovih sojeva pokazat će zone inhibicije ispod normalne osjetljivosti, ali iznad standardnih prijelomnih točaka za neke cefalosporine proširenog spektra ili aztreonam; ti bi se sojevi trebali ispitati radi mogućeg stvaranja ESBL-a pomoću prijelomnih točaka probira ESBL-a prije prikazivanja rezultata za peniciline, cefalosporine proširenog spektra ili aztreonam. Drugi sojevi mogu se pokazati umjereno osjetljivima ili rezistentnima pomoću standardnih prijelomnih točaka na jedan ili više od ovih agensa. U svim sojevima s ESBL-om promjeri zona za jedan ili više cefalosporina ili aztreonama morali bi se povećati u prisutnosti klavulanske kiseline kao što je utvrđeno fenotipskim potvrdnim testovima. Za sve sojeve za koje je potvrđeno da stvaraju ESBL, test interpretacije mora prikazati rezistentnost na sve peniciline, cefalosporine i aztreonam. Odluka da se naprave testovi probira ESBL-a na svim izolatima urina mora se donijeti na institucionalnoj bazi, razmatrajući pitanja učestalosti, terapije i kontrole infekcije. 7 Za prepoznavanje meticilin-rezistentnog stafilokoka, ispitivanje pomoću oksacilinskog diska vjerojatnije će otkriti rezistentnost, nego meticilinski ili nafcilinski diskovi. Stoga se oksacilinski disk od 1 µg mora upotrebljavati za ispitivanje rezistentnosti na meticilin/oksacilin. Sve zone oko oksacilinskog diska moraju se pažljivo pregledati transmitiranom svjetlošću kako bi se pronašle male kolonije ili lagani film rasta unutar zone inhibicije nakon potpune inkubacije od 24 h. Meticilin-rezistentni stafilokoki često su rezistentni na više vrsta protumikrobnih agensa uključujući aminoglikozide, makrolide, klindamicin, fenikole, kinolone, sulfonamide i tetraciklin. Opažanje višestruke rezistentnosti trebalo bi biti indikacija za moguću rezistenciju na meticilin. Međutim, sojevi meticilin-rezistentnog S. aureus koji ne pokazuju rezistentnost na druge vrste protumikrobnih agensa izolirani su i kod hospitaliziranih i kod nehospitaliziranih pacijenata. Ako rezultat disk difuzijskog testa pokazuje sumnju na mogući meticilin-rezistentni Staphylococcus spp., napravite dodatne potvrdne testove kao što je navedeno u dokumentu NCCLS M7. 9 Meticilin/oksacilinrezistentni S. aureus (MRSA) i koagulaza negativni stafilokoki (MRS) moraju biti prikazani kao rezistentni (ili se ne smiju prikazivati uopće) na peniciline, cefeme, karbapeneme i druge betalaktame, kao što su amoksicilin/klavulanska kiselina, ampicilin/sulbaktam, tikarcilin/klavulanska kiselina, piperacilin/tazobaktam i imipenem, bez obzira na rezultate in vitro testova s tim agensima. To je zbog toga što je većina slučajeva dokumentiranih infekcija uzrokovanih meticilin-rezistentnim stafilokokom slabo reagirala na terapiju beta-laktamom, a uvjerljivi klinički podaci tek moraju SD-BD.04 Stranica 4

5 pokazati kliničku učinkovitost tih agensa. 6 Izolati stafilokoka za koje se pokazalo da nose meca gen ili proizvode PBP 2a, produkt meca gena, moraju se prikazati kao oksacilin rezistentni. Ti kriteriji interpretacije mogu prevladati rezistentnost za druge koagulaza-negativne stafilokoke, npr. S. lugdunensis ili S. saprophyticus. Za teške infekcije s koagulaza-negativnim stafilokokima koji nisu S. epidermidis, možda će biti potrebno testiranje za meca ili protein koji izražava meca, protein koji veže penicilin 2a (PBP 2a, poznat kao PBP 2 ) za sojeve koji imaju promjere zona u umjereno osjetljivom ili u rezistentnom rasponu. Izolati za koje se nije pokazalo da nose meca ili ne stvaraju PBP 2a moraju se prikazati kao oksacilin-osjetljivi. Objavljeno je da ispitivanje osjetljivosti pomoću diska nije precizna metoda za utvrđivanje meticilin (oksacilin) osjetljivosti za koagulaza-negativne stafilokoke (tj., S. saprophyticus). 10 Rutinsko se testiranje urina na izolate S. saprophyticus ne preporučuje, jer infekcije odgovaraju na koncentracije protumikrobnih agensa u urinu, koji se uobičajeno koriste za liječenje akutnih, nekompliciranih infekcija urinarnog trakta (npr., nitrofurantoin, trimetoprim/sulfametoksazol ili fluorokinolon). Brzi test beta-laktamaze (npr. koristeći Cefinase diskove) može dati klinički relevantne informacije brže od disk difuzijskog testa s Haemophilus spp., N. gonorrhoeae i Moraxella catarrhalis; to je jedini pouzdani test za otkrivanje beta-laktamaza koje stvaraju Enterococcus spp. Pozitivni betalaktamaza test pokazuje rezistentnost na penicilin, ampicilin i amoksicilin među Haemophilus spp., N. gonorrhoeae i M. catarrhalis i rezistentnost na penicilin, uključujući acilamino-, karboksi- i ureidopeniciline među stafilokokima i enterokokima. Negativni beta-laktamaza test ne isključuje rezistentnost zbog drugih mehanizama. Nemojte testirati članove Enterobacteriaceae, Pseudomonas spp. i druge aerobne gram-negativne bacile jer rezultati možda neće pokazati osjetljivost na beta-laktame koji se najčešće koriste za terapiju. Za točno otkrivanje beta-laktamaza u stafilokoku možda će biti potrebna indukcija enzima i inkubacija testiranja na bazi nitrocefina do 1 h. Indukcija se jednostavno može izvesti testiranjem rasta na marginalnoj zoni oko testa oksacilinskim diskom. Mora se voditi briga kako bi se osigurali točni rezultati, uključujući testiranje poznatih pozitivnih i negativnih kontrolnih sojeva u vrijeme kada su ispitivani klinički izolati. 6 Testiranje osjetljivosti na penicilin i druge beta-laktame koje je odobrila Američka agencija za hranu i lijekove za liječenje streptokoka grupe A i B nije neophodno za kliničke potrebe i ne treba se izvoditi rutinski jer s vankomicinom nisu prepoznati rezistentni sojevi. Međutim, neki sojevi S. agalactiae mogu dati rezultate umjerene osjetljivosti na penicilin. Disk difuzijski testovi s ampicilinom, penicilinom i rifampinom za Neisseria meningitidis nisu pouzdani. Za te organizme moraju se koristiti testovi minimalne inhibitorne koncentracije (MIC). 7 KARAKTERISTIKE SVOJSTAVA I OGRANIČENJA POSTUPKA Ovdje opisani test primarno se primjenjuje na aerobne patogene brzog rasta. Fastidiozne bakterije, koje nisu H. influenzae, N. gonorrhoeae, S. pneumoniae i drugi streptokoki, moraju se testirati dilucijskom metodom. 9 Za testiranje anaeroba potrebni su posebni postupci. 11 Za Campylobacter, Corynebacterium i Bacillus spp., podaci o pouzdanosti agar difuzijskog testa nisu dovoljni da se ova metoda može preporučiti. Klasifikacije Rezistentan, Umjereno osjetljiv i Osjetljiv variraju samo po jedan milimetar, što je unutar normalnih laboratorijskih pogrešaka. Neke kulture daju graničnu zonu koja varira iz dana u dan ili od laboratorija do laboratorija; te kulture su relativno neuobičajene. Za otkrivanje rezistentnosti pneumokoka i enterokoka, strogo se pridržavajte preporučenih metoda NCCLS-a. 6 U upotrebi mogu biti i protumikrobni agensi koji nisu navedeni u standardima. Testovi osjetljivosti koji se koriste za te agense moraju se interpretirati na temelju prisutnosti ili odsutnosti definirane zone inhibicije i moraju se smatrati samo kao kvalitativni dok se ne ustanove zone interpretacije. Svi promjeri zona moraju se snimiti. ESBL potvrdni testovi valjani su samo kada se četiri diska (cefotaksim, cefotaksim/klavulanska kiselina, ceftazidim, ceftazidim/klavulanska kiselina) koriste istovremeno. Individualno korištenje ovih diskova ne preporučuje NCCLS. 6,7 SD-BD.04 Stranica 5

6 Metoda inokulacije, interpretacije i granice zone dana u standardima NCCLS-a mogu se 6, 12 razlikovati od nacionalnih standarda. Sensi-Disc Vancomycin (254858) VAŽNO UPUTSTVO: Mogućnost otkrivanja vankomicinrezistentnog Staphylococcus aureus (VRSA) s ovim proizvodom nije poznata. Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) preporučuje dodatne metode testiranja koje se moraju koristiti prilikom testiranja osjetljivosti na izolate S. aureus, osobito meticilin-rezistentnog S. aureus (MRSA). Ti testovi uključuju neautomatske MIC metode (npr. bujon mikrodilucija ili agar dilucija) i vankomicin agar screen test (moždano-srčani infuzioni agar s 6 µg/ml vankomicina). Za ove metode potrebna je potpuna inkubacija od 24 sata za otkrivanje VRSA. Za dodatne informacije pogledajte web-mjesto CDC. REFERENCE 1. Bauer, A.W., W.M.M. Kirby, J.C. Sherris, and M. Turck Antibiotic susceptibility testing by a standardized single disk method. Am. J. Clin. Pathol. 45: Ryan, K.J., F.D. Schoenknecht, and W.M.M. Kirby Disc sensitivity testing. Hospital Practice 5: Federal Register Rules and regulations. Antibiotic susceptibility discs. Fed. Regist. 37: Erratum, 38:2756, Ericsson, H.M., and J.C. Sherris Antibiotic sensitivity testing. Report of an international collaborative study. Acta Pathol. Microbiol. Scand. Sec. B. Suppl. 217: World Health Organization Expert Committee on Biological Standardization Technical report series 610. W.H.O., Geneva. 6. National Committee for Clinical Laboratory Standards Approved standard M2-A8. Performance standards for antimicrobial disk susceptibility tests, 8th ed. NCCLS, Wayne, Pa. 7. Clinical and Laboratory Standards Institute (formerly National Committee for Clinical Laboratory Standards) Performance standards for antimicrobial susceptibility testing; Fifteenth Informational Supplement, M100- S15., Wayne, PA. 8. Baker, C.N., C. Thornsberry, and R.W. Hawkinson Inoculum standardization in antimicrobial susceptibility testing: evaluation of overnight agar cultures and the rapid inoculum standardization system. J. Clin. Microbiol. 17: National Committee for Clinical Laboratory Standards Approved standard M7-A6. Methods for dilution antimicrobial susceptibility tests for bacteria that grow aerobically, 6th ed. NCCLS, Wayne, Pa. 10. York, M.K., L. Gibbs, F. Chehab, and G.F. Brooks Comparison of PCR detection of meca with standard susceptibility testing methods to determine methicillin resistance in coagulase-negative staphylococci. J. Clin. Microbiol. 34: National Committee for Clinical Laboratory Standards Approved standard M11-A5. Methods for antimicrobial susceptibility testing of anaerobic bacteria, 5th ed. NCCLS, Wayne, Pa. 12. Jorgensen, J.H., and J.D. Turnidge Susceptibility test methods: dilution and disk diffusion methods. In: Murray, P. R., E. J. Baron, J.H. Jorgensen, M. A. Pfaller, and R. H. Yolken (ed.). Manual of clinical microbiology, 8th ed. American Society for Microbiology, Washington, D.C. 13. Bannerman, T.L Staphylococcus, Micrococcus, and other catalase-positive cocci that grow aerobically. In: Murray, P. R., E. J. Baron, J.H. Jorgensen, M. A. Pfaller, and R. H. Yolken (ed.). Manual of clinical microbiology, 8 th ed. American Society for Microbiology, Washington, D.C. 14. Kilian, M Haemophilus. In: Murray, P. R., E. J. Baron, J.H. Jorgensen, M. A. Pfaller, and R. H. Yolken (ed.). Manual of clinical microbiology, 8th ed. American Society for Microbiology, Washington, D.C. 15. Mannheim, W. et al.: Pasteurellaceae. In: Mikrobiologische Diagnostik (ed. F. Burkhardt). Thieme Verlag, Stuttgart Chapin, K., and G.V. Doern Selective media for recovery of Haemophilus influenzae from species contaminated with upper respiratory tract microbial flora. J. Clin. Microbiol. 17: Wilkins; T.D., and T. Thiel Modified broth-disk method for testing the antibiotic susceptibility of anaerobic bacteria. Antimicrob. Agents Chemother. 3: Zabransky, R.J., et al Predicting the susceptibility of anaerobes to cefoperazone, cefotaxime, and cefoxitin with the thioglycollate broth-disk procedure. J. Clin. Microbiol. 24: SD-BD.04 Stranica 6

7 PAKIRANJE/DOSTUPNOST BD Sensi-Discs Pakirani u staklenim cjevčicama (s čepovima, sadrže desikant), 1 patrona po cjevčici. Prodajna jedinica: 10 cjevčica. Pogledajte tablicu 1 za dostupnost kataloških brojeva i proizvoda. DODATNE INFORMACIJE Dodatne informacije zatražite od lokalnog predstavnika tvrtke BD. Becton Dickinson GmbH Tullastrasse Heidelberg/Germany Phone: Fax: Reception_Germany@europe.bd.com ATCC is a trademark of the American Type Culture Collection. Prompt is a trademark of 3M. All other trademarks are the property of Becton, Dickinson and Company BD SD-BD.04 Stranica 7

8 Tablica 1: Proizvodi BD Sensi-Disc dostupni su u staklenim cjevčicama Kat. br. Opis AMIKACIN AN AMOKSICILIN AMX AMOKSICILIN + KLAVULANSKA KISELINA (AUGMENTAN) AMC AMPICILIN AM BACITRACIN B-10 * CEFACLOR CEC CEFADROKSIL CFR CEFAZOLIN CZ CEFEPIM FEP CEFOTAKSIM CTX CEFOTIAM CFT CEFOKSITIN FOX CEFSULODIN CFS CEFTAZIDIM CAZ CEFTRIAKSON CRO CEFUROKSIM CXM CEFALEKSIN CN CEFALOTIN CF KLORAMFENIKOL C CIPROFLOKSACIN CIP KLINDAMICIN CC KLINDAMICIN CC KOLISTIN CL DOKSICIKLIN D ERITROMICIN FOSFOMICIN + GLUKOZA-6-FOSFAT FF FUSIDINSKA KISELINA FA GENTAMICIN GM IMIPENEM IPM KANAMICIN K LINKOMICIN L MEROPENEM MEM METRONIDAZOL MET-80** MEZLOCILIN MZ NALIDIKSINSKA KISELINA NA NEOMICIN N NETILMICIN NET NITROFURANTOIN FM-300 Kat. br. Opis NORFLOKSACIN NOR NOVOBIOCIN NB-5 * OFLOKSACIN OFX OFLOKSACIN OFX OLEANDOMICIN OL-15 * OKSACILIN OX OKSACILIN OX PENICILIN G P PIPEMIDNA KISELINA PI PIPERACILIN PIP PIPERACILIN PIP POLIMIKSIN B PB-300* SULBACTAM + CEFOPERAZON FF SULFAMETOKSAZOL + TRIMETOPRIM SXT TETRACIKLIN TE TOBRAMICIN NN TOBRAMICIN NN TRIMETOPRIM TMP VANKOMICIN VA-30 SD-BD.04 Stranica 8

9 Podnožne bilješke za tablicu 1: *Ovi Sensi-Discs koriste se u različitim postupcima izolacije i identifikacije. Ne koriste se za ispitivanje osjetljivosti izolata za terapeutsku primjenu BACITRACIN B-10 i OLEANDOMICIN OL-15: Ovi diskovi koriste se za izolaciju Haemophilus influenzae na neselektivnom mediju. Nakon inokulacije pločice za izolaciju, npr., BD Čokoladni agar (GC II Agar s IsoVitaleX) ili BD Čokoladni agar (Krvni agar baza br. 2), stavite bacitracinski ili oleandomicinski disk na područje prve linije. Nakon inkubacije, Haemophilus influenzae može se izolirati na zoni inhibicije jer je rezistentan na bacitracin i oleandomicin, dok veći dio normalne flore inhibiraju ti protumikrobni agensi NOVOBIOCIN NB-5 Ovaj disk koristi se za diferencijaciju stafilokoka u vrstama koje su osjetljive i rezistentne na novobiocin: Napravite agar difuzijski test na Mueller Hinton II Agar i inkubirajte od 18 do 24 sati. Rezistentan: <16 mm; osjetljiv: 16 mm. Staphylococcus saprophyticus, S. cohnii, S. xylosus i mnoge druge vrste su rezistentne, dok su S. aureus, S. epidermidis, S. schleiferi i mnoge druge vrste osjetljive POLIMIKSIN B PB-300* Ovaj disk koristi se za diferencijaciju stafilokoka u vrstama koje su osjetljive i rezistentne na polimiksin (ista metoda kao za novobiocin). Rezistentan <10 mm; osjetljiv 10 mm. S. aureus, S. epidermidis, S. hyicus, i S. chromogenes su rezistentni. 16 Disk se također koristi u mnogo drugih postupaka identifikacije METRONIDAZOL MET-80 **Ovaj disk koristi se za probir izolata strogih anaeroba (npr. Bacteroides spp.) za rezistentnost na metronidazol metodom ispiranja diska s bujonom. 17,18 Treba napomenuti da NCCLS više ne preporučuje tu metodu. 11 Isto tako, strogi anaerobi ne smiju se testirati disk difuzijskom metodom. SD-BD.04 Stranica 9